Datum objavljivanja: 15. October 2006 | tagovi: backpacker, Divčibare, izlet, pečurke, priroda
Ahoj! Neki od nas su išli i na Dane gljiva. Sofija i ja. Oko deset krećemo. Skidam antenu sa kola da bi mi iPod signal sa iTripa bio što čistiji. To se pokazalo kao odlična taktika. Stižemo na Divčibare pevajući "I’m a little tea pot", parkiramo se i odlazimo do Zmaja. Iznenađujuće velika gužva, vrzmamo [...]
Ahoj! Neki od nas su išli i na Dane gljiva. Sofija i ja.
Oko deset krećemo. Skidam antenu sa kola da bi mi iPod signal sa iTripa bio što čistiji. To se pokazalo kao odlična taktika. Stižemo na Divčibare pevajući "I’m a little tea pot", parkiramo se i odlazimo do Zmaja.
Iznenađujuće velika gužva, vrzmamo se po odmaralištu, ima zanimljivih sadržaja – izložba, prodaja literature, čajeva, rakija, zatim cafe, neke projekcije, sve i svašta. Pozdravljamo se sa poznanicima i krećemo u beračku šetnju.
Našli smo dosta rujnica, jedan vrganj, par puvara i videli nebrojeno mnogo amanita te drugih, meni nepoznatih vrsta. Lepo smo se išetali, a onda kroz centar ponovo do odmarališta. Stižem taman da kupim poslednje komade kiflice, projarice i palačinke punjene pečurkama, preliv od japanske carske pečurke i fenomenalne paštete (valjda takođe od šitake).
Na kraju, malo pratimo ‘determinatore’ i grupu koja se oko njih okupila, a onda sedamo u kola i palimo nazad. Put se sređuje, biće lakše stizati do fabrike CKZ.
‘Ne mogu vise da budem u ovoj guzvi’
)))
Jel’ ono Todor prošao ispred kamere?
A dokle traje izlozba gljiva/pecuraka?
@doktor: jeste, on glavom i bradom
@marina: to je bilo samo za taj vikend.